Crkve
U crkvenom pogledu Morović je već 1239. sjedište arhiđakonata, to jest crkvene adminisrativne jedinice, koja objedinjuje više okolnih župa. Na zamolbu kneza Ivana Morovića, godine 1414. župnik crkve Marijinog Uznesenja u Moroviću dobiva naslov i vlast prepošta. Podređeni su mu bili župnici Morovičkog arhiđakonata, to jest župnici župa okolo Morovića. Tako je bilo do 1496. godine, kada je Morovićki arhiđakonat potpao pod Pečušku biskupiju. Turci 1528. zaposjedaju srijemske krajeve pa i Morović. Vladali su tim područjem sve do 1688. godine. Hrvatsko se katoličko stanovništvo pod Turcima dobrim dijelom održalo. Prvi opis Morovića nalazimo u službenom zapisniku vizitacije iz 1729. godine. U njemu vizitator uz mnoge druge podatke o mjestu i žiteljima, spominje i crkvu Velike Gospe na groblju, koju je gradio ugarski kralj Stjepan. Zapalili su je Tatari i bila je razorena 40 godina. Ponovno je podignuta. U crkvu su tada svake godine hodočastili vjernici iz bliza i daleka. Najveće hodočašće bilo je za Veliku Gospu. Vjernici su hodočastili u Morović i u vrijeme vladavine Turaka.
Prvi upravitelji morovičke župe bili su franjevci iz Iloka. A prvi župnik koji nije bio redovnik, nego biskupijski svećenik, zvao se Petar Starešinić. Župnikom je imenovan 1761. godine. Dvadeset godina kasnije, godine 1781. morovička je župa odijeljena od Pečuške i pripojena Đakovačkoj biskupiji, a danas ponovno uspostavljenoj Srijemskoj biskupiji. Drevnu Srijemsku biskupiju iz prvih kršćanskih vremena ponovno je uspostavio Papa Benedikt XVI. 18. lipnja 2008. Godine, odvojivši je od Đakovačke ili Bosanske.
Morović se kao župa spominje daleke 1239. i 1332. godine. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velike Gospe) vrlo je dragocjen spomenik kulture iz 12. stoljeća. U njoj su otkriveni i tragovi romaničkog i gotičkog stila. Danas je registrirana kao spomenik kulture od iznimnog značaja. U selu je još jedna crkva, župna, sagrađena 1826. godine i posvećena svetom Roku hodočasniku. Pokraj crkve je župna kuća, građena 1799. Stalnog župnika Morović nema. Za potrebe vjernika katolika dolazi župnik iz župe Presvetoga Srca Isusova u Šidu. Danas je katolika tek nešto više od stotinu, 50 kuća. Mnogi su u nedavnom Domovinskom ratu zamijenili svoje kuće i imanje sa Srbima pravoslavcima u Hrvatskoj ili ih prodali i otišli u strani svijet.
Prvi upravitelji morovičke župe bili su franjevci iz Iloka. A prvi župnik koji nije bio redovnik, nego biskupijski svećenik, zvao se Petar Starešinić. Župnikom je imenovan 1761. godine. Dvadeset godina kasnije, godine 1781. morovička je župa odijeljena od Pečuške i pripojena Đakovačkoj biskupiji, a danas ponovno uspostavljenoj Srijemskoj biskupiji. Drevnu Srijemsku biskupiju iz prvih kršćanskih vremena ponovno je uspostavio Papa Benedikt XVI. 18. lipnja 2008. Godine, odvojivši je od Đakovačke ili Bosanske.
Morović se kao župa spominje daleke 1239. i 1332. godine. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velike Gospe) vrlo je dragocjen spomenik kulture iz 12. stoljeća. U njoj su otkriveni i tragovi romaničkog i gotičkog stila. Danas je registrirana kao spomenik kulture od iznimnog značaja. U selu je još jedna crkva, župna, sagrađena 1826. godine i posvećena svetom Roku hodočasniku. Pokraj crkve je župna kuća, građena 1799. Stalnog župnika Morović nema. Za potrebe vjernika katolika dolazi župnik iz župe Presvetoga Srca Isusova u Šidu. Danas je katolika tek nešto više od stotinu, 50 kuća. Mnogi su u nedavnom Domovinskom ratu zamijenili svoje kuće i imanje sa Srbima pravoslavcima u Hrvatskoj ili ih prodali i otišli u strani svijet.
