JA SE KAJEM
Ja se kajem, Bože mili,
od svakoga grijeha moga,
moje srce gorko cvili,
jer uvrijedih tebe Boga.
Milosrđe tvoje veće
nego moje sve krivine;
tvoja milost pustit neće
skrušen grešnik da pogine.
Ja te ljubim, dobri Bože,
iz dna srca ljubim tebe
što mi više duša može,
više nego samog sebe.
NARODE MOJ LJUBLJENI
Narode moj ljubljeni, među svim odbrani,
i od Oca mojega na službu izabrani!
Narode moj, reci mi, a na čudo sebi:
kakvu li sam nepravdu učinio tebi?
Izvedoh te iz ropstva teška misirskoga,
a ti kruto sveza me kao roba svoga!
Kroz to more Crveno vođah te po suhom,
Faraona utopih u valovlju morskom:
A ti mene kroz more smrtnih goniš jada,
u krvi me vlastitoj utopit si rada.
Četrdeset punih ljet' u pustinji hranu
dav'o sam ti obilnu, anđeosku manu.
I čudesa stvaro sam međ'tobom živući,
bolesne ozdravljujuć, mrtve podižući.
A za sve to, puče moj, tako me obruži,
k drvu križa pribi me, žednom octa pruži.
O SPASE RODA LJUDSKOGA
O Spase roda ljudskoga
miline puni Isuse,
Ti Stvorče svijeta novoga
i svijetlo svih što ljube Te.
Što milosna Te nagnalo,
da grijehe naše preuzmeš,
I smrt podneseš nedužan
od smrti nas da izbaviš.
Dobrota neka gane te,
da naše krivnje popraviš,
I blaženstvom nas nadariš,
da lice tvoje gledamo.
Ti vod i put si u nebo,
Ti budi živa želja nam.
Ti radost naša kroz suze,
i slatka naša nagrada.
STALA MAJKA POD RASPELOM
1. Stala Majka pod raspelom,
pod raspetim Sinka tijelom
zaplakala gorki plač. (2x)
2. Kanda dušu tugujuću,
rascviljenu stradajuću
probode joj britki mač. (2x)
3. Turobna i ražaljena
bješe Majka preblažena,
Majka Sina jedinog. (2x)
4. Kada plačuć i cvileći
vidje dragu krvcu teći
i pogubu čeda svog. (2x)
5. Tko tu neće proplakati,
videć kako Božja Mati
gine s bijede tolike? (2x)
6. Tko da s njom se ne ražali
gledajuć je u pečali
s muke Sina velike? (2x)
7. Vidjela ga, gdje se poda
za pogreške svog naroda
pod bič ljutom krvniku! (2x)
8. Sin joj mili, Sin joj slavljen
na umoru sam ostavljen
dušu pusti veliku. (2x)
9. Mila Majko, njege vrelo,
daj stradanje tvoje cijelo
da me s tobom rascvili! (2x)
10. Plam užezi srca moga,
svoga ljubit Krista Boga
da se meni omili! (2x)
STALA PLAČUĆ TUŽNA MATI
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.
Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.
Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.
Ja se kajem, Bože mili,
od svakoga grijeha moga,
moje srce gorko cvili,
jer uvrijedih tebe Boga.
Milosrđe tvoje veće
nego moje sve krivine;
tvoja milost pustit neće
skrušen grešnik da pogine.
Ja te ljubim, dobri Bože,
iz dna srca ljubim tebe
što mi više duša može,
više nego samog sebe.
NARODE MOJ LJUBLJENI
Narode moj ljubljeni, među svim odbrani,
i od Oca mojega na službu izabrani!
Narode moj, reci mi, a na čudo sebi:
kakvu li sam nepravdu učinio tebi?
Izvedoh te iz ropstva teška misirskoga,
a ti kruto sveza me kao roba svoga!
Kroz to more Crveno vođah te po suhom,
Faraona utopih u valovlju morskom:
A ti mene kroz more smrtnih goniš jada,
u krvi me vlastitoj utopit si rada.
Četrdeset punih ljet' u pustinji hranu
dav'o sam ti obilnu, anđeosku manu.
I čudesa stvaro sam međ'tobom živući,
bolesne ozdravljujuć, mrtve podižući.
A za sve to, puče moj, tako me obruži,
k drvu križa pribi me, žednom octa pruži.
O SPASE RODA LJUDSKOGA
O Spase roda ljudskoga
miline puni Isuse,
Ti Stvorče svijeta novoga
i svijetlo svih što ljube Te.
Što milosna Te nagnalo,
da grijehe naše preuzmeš,
I smrt podneseš nedužan
od smrti nas da izbaviš.
Dobrota neka gane te,
da naše krivnje popraviš,
I blaženstvom nas nadariš,
da lice tvoje gledamo.
Ti vod i put si u nebo,
Ti budi živa želja nam.
Ti radost naša kroz suze,
i slatka naša nagrada.
STALA MAJKA POD RASPELOM
1. Stala Majka pod raspelom,
pod raspetim Sinka tijelom
zaplakala gorki plač. (2x)
2. Kanda dušu tugujuću,
rascviljenu stradajuću
probode joj britki mač. (2x)
3. Turobna i ražaljena
bješe Majka preblažena,
Majka Sina jedinog. (2x)
4. Kada plačuć i cvileći
vidje dragu krvcu teći
i pogubu čeda svog. (2x)
5. Tko tu neće proplakati,
videć kako Božja Mati
gine s bijede tolike? (2x)
6. Tko da s njom se ne ražali
gledajuć je u pečali
s muke Sina velike? (2x)
7. Vidjela ga, gdje se poda
za pogreške svog naroda
pod bič ljutom krvniku! (2x)
8. Sin joj mili, Sin joj slavljen
na umoru sam ostavljen
dušu pusti veliku. (2x)
9. Mila Majko, njege vrelo,
daj stradanje tvoje cijelo
da me s tobom rascvili! (2x)
10. Plam užezi srca moga,
svoga ljubit Krista Boga
da se meni omili! (2x)
STALA PLAČUĆ TUŽNA MATI
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.
Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.
Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.
